Jeste li prevalili četrdesetu? 

Vid Vam popušta, naročito na blizu. Je li to ono što ljudi zovu "staračka dalekovidnost", pitate se.

Dok vam se muti kad čitate novine, još nekako i može proći. Međutim, kad postane stresno na poslu, kad više ne vidite do monitora ili vam plešu brojke na papiru, tada se stvarno uspaničarite.

Neki će odjuriti u prvu drogeriju i kupiti  naočale "na kile", a drugi će biti pametniji i pomoć potražiti kod okulista. Većina na pregledu kaže kako su do pred malo sve dobro vidjeli.  Osjeti im se po glasu da ih je strah kako se s njima nešto strašno zbiva.

Psiholozi bi to nazvali "krizom srednjih godina".

Strah od gubitka vida

Je li to doista "starenje"? Dobra je vijest da je slab vid na blizinu poslije četrdesete sasvim prirodan proces, jednako prirodan kao kad u dječjoj dobi ispadaju zubi. Pomisli li itko tada da dijete stari? Dijete se razvija! Promjene u dječjoj dobi ne povezujemo sa starenjem, ali promjene koje nam se dešavaju poslije 40-tih neminovno nas navode na razmišljanje. Osjećat ćemo se bolje ako i tada govorimo da se razvijamo, tim više što ćemo svi, bez iznimke, ako dovoljno dugo poživimo doživjeti isto.

Oči prirodno gube elastičnost

Od rođenja raspolažemo sa 3 rezervne dioptrije za izoštravanje slike na blizu. U prosjeku, sa 40 godina oči izgube jednu dioptriju, sa 50 dvije, a sa 60 i onu treću. U početku obično toga još nismo svjesni, osim na kraju dana pri slabijem osvjetljenju kad smo jako umorni i gladni. Snalazimo se na način da se udaljavamo dok nam se slika ne izbistri. Držimo li u rukama tekst koji čitamo, odmičemo ga sve dok slova ne postanu čitljiva. Kad ruke postanu "prekratke", posuđujemo naočale od prijatelja ili članova familije. Bitno je nakratko nešto pročitati ili možda udjenuti konac u iglu. Kupovina "konfekcijskih" naočala može poslužiti za "prvu pomoć". Uglavnom, bolje i s tim, nego ništa. Pitanje je koliko su naočale "univerzalne" jačine prikladne baš za vaše oči. Moguće je da dva identična stakla odgovaraju jednom, ali ne i drugom oku.

Rješenje postoji

Oni "pametniji" neće dugo čekati. Znaju da oči vrijedi servisirati kako bi izdržale barem do stote. Potražit će savjet iskusnog oftalmologa ili optometrista. Nakon što ih pregleda, pomoći će im shvatiti da nije smak svijeta i da će opet normalno funkcionirati ako nastave živjeti i gledati kroz pravo optičko pomagalo. Srećom, danas takvo pomagalo doista i postoji. To su progresivne naočale. Na njihovim su "staklima" poslagane sve dioptrije koje baš vašim očima trebaju. I to nevidljivo, bez one crte na "staklu" koje su nekad imale bifokalne naočale i po kojoj su svi znali koliko godina imate.

Dovoljno je da malo podignete ili spustite glavu i kroz progresivna "stakla" vidite sve, na bilo kojoj udaljenosti. Pri tom su vam ruke slobodne i možete nesmetano nastaviti raditi vaš posao, bilo da tipkate, kucate po blagajni, radite sa strankama, svirate, slikate, operirate, vozite, varite, čistite, kuhate... Smiješno, ali istinito - ima ljudi koji su prestali jesti ribu, jer više nisu mogli očistiti kosti bez naočala za blizu. Bilo ih je stid zamazanim rukama stavljati i skidati obične naočale za blizu kad bi se našli u restoranu. Sa progresivnim naočalama, vi vladate situacijom i osjećate se da opet živite.